Dobitnici nagrada

Od prvaka u hrvanju do trenera hrvanja, malo je sportista u historiji Minnetonke postiglo i vratilo toliko kao Gary Christensen.

Gary se preselio u Minnetonku kada je bio u šestom razredu. Igrao je američki fudbal i bejzbol, ali je najviše volio rvanje. "Uživao sam u takmičenju jedan na jedan", kaže Gary. U osmom razredu, Garyju je bilo dozvoljeno da trenira, ali ne i da se takmiči, sa hrvačkim timom devetog razreda. Godinu dana kasnije, dobio je priliku da se takmiči i imao je neporaženu sezonu, pobijedivši u 10 mečeva.

Kada je prešao u srednju školu Minnetonka, Gary se pridružio hrvačkom timu, koji je trenirao Ray Christensen. Garyjeva sezona u desetom razredu bila je kratka zbog povrede ključne kosti zadobijene tokom igranja fudbala. Uprkos neuspjehu, Gary je bio jedan od samo trojice učenika druge godine koji su te godine zaradili univerzitetsku diplomu u hrvanju. U trećoj godini, Gary je ponovo dobio diplomu i osvojio treće mjesto na prvenstvu Lake Conference i četvrto regionalno takmičenje.

Ulazeći u svoju posljednju godinu srednje škole, Gary je imao na umu državno prvenstvo i iskoristio je ljeto za pripreme. Njegov brat, tadašnji hrvač na Državnom univerzitetu Minnesota Mankato, osmislio je program treninga za Garyja i dvojicu njegovih saigrača iz hrvačkog tima koji je uključivao dizanje tegova, trčanje, preskakanje užeta, trening s bokserskom vrećom i hrvanje u popodnevnim satima. "Bio je to program treninga u kojem nas je on forsirao više nego što je iko od nas ikada bio forsiran u životu", prisjeća se.

Gary je smatrao da mu trening daje veliku prednost nad konkurencijom. Dobio je 9 kilograma i bio je u stanju da podigne bench press sa preko 136 kilograma. "Iskoristio sam nagli rast zajedno sa svim dizanjem tegova i vježbanjem, tako da me je to pogodilo u pravo vrijeme", kaže Gary.

Trening se isplatio i Gary je u svojoj seniorskoj sezoni, ovaj put kao kapiten, ostvario skor od 32-2. Gary je predvodio Skipperse do osvajanja okružnog prvenstva i prvenstva regije 5. Pojedinačno, Gary je osvojio prvo mjesto na prvenstvu Lake Conference, okružnom i regionalnom prvenstvu.

Gary kaže da mu je osvajanje Regionalnog prvenstva bila najdraža uspomena iz srednjoškolske rvačke karijere. Pobijedio je Johna Mariuccija, iz porodice Mariucci, 15 sekundi prije kraja meča. Ova pobjeda dovela je Minnetonku do Regionalnog prvenstva, ali je i spriječila njihovog ljutog rivala, Wayzatu, da osvoji trofej. "Da sam izgubio, [Wayzata] bi osvojio regionalni turnir. Ali pošto sam ja pobijedio, jesmo. I bilo je zaista zabavno završiti ovako", kaže Gary.

Na državnom turniru, Gary je završio treći, izgubivši tek svoj drugi meč sezone u polufinalu od Brada Rheingensa, koji je kasnije nastavio rvati s američkom olimpijskom reprezentacijom 1980. godine.

Nakon te sezone, Gary je regrutovan za hrvanje u nekoliko škola, ali je na kraju odlučio da pohađa Državni univerzitet Minnesota u Mankatu zbog njihovog odličnog treniranja.

Gary je nastavio nizati uspjehe i tokom fakulteta, počevši u univerzitetskoj ekipi sve četiri godine. U prvoj godini fakulteta, Gary je ostvario rezultat od 12 pobjeda i 8 poraza te se plasirao na treće mjesto u Sjeverno-centralnoj konferenciji. U drugoj godini fakulteta ostvario je rezultat od 22 pobjede i 5 poraza, a ujedno je bio i prvak Sjeverno-centralne konferencije. U trećoj godini, sada već kao kapiten, Gary je proglašen All Americanom, imao je rezultat od 18 pobjeda i 5 poraza, te se plasirao na peto mjesto u Diviziji II NCAA lige.

U svojoj seniorskoj godini, Gary ne samo da je ponovo proglašen All-Americanom, već je sada bio i nacionalni prvak NCAA divizije II, te je oborio rekord Mankato Statea u dvostrukim takmičenjima od 44 pobjede.

Gary kaže da su mu svi ovi uspjesi dali "nešto čemu je težio". Tokom srednje škole i na fakultetu, Gary je imao ciljeve koje je želio postići, a važno mu je bilo da ostane fokusiran na njih. "Kada sam uspio ili ne, to nije bilo toliko važno koliko činjenica da sam imao ciljeve koje sam želio postići", kaže Gary.

Nakon završne sezone u seniorskoj kategoriji, Gary je pozvan da se prijavi za američki olimpijski hrvački tim, ali je odbio. U jesen 1975. godine, Gary se oženio svojom srednjoškolskom ljubavlju, Debrom. Također je odvojio vrijeme da se posveti svojoj karijeri i pohađao je stomatološki fakultet na Univerzitetu u Minnesoti.

Uprkos tome što nije nastavio da se takmičarski bavi hrvanjem nakon fakulteta, Gary se vratio sportu kao pomoćni trener u Minnetonki za Raya Christensena, svog bivšeg trenera hrvanja, 1976. godine. Nakon završetka stomatološkog fakulteta, Gary je prihvatio poziciju glavnog trenera i trenirao je 1981. i 1982. godine.

Gary je trenirao nekoliko hrvača za državno prvenstvo, a neki su kasnije postali odlični hrvači na fakultetu. Njegovo iskustvo u hrvanju bilo je vrijedan alat, a Gary je odlučio da ga ponovo uključi u program koji mu je toliko toga dao kada je bio mlađi. "Trebao im je trener koji je učestvovao na fakultetu da bi neku od ove djece zaista podigao na viši nivo, i ja sam osjećao da to mogu učiniti za njih", kaže Gary.

Nakon nekoliko godina treniranja u Minnetonki, Gary je otišao kako bi se fokusirao na svoju stomatološku praksu u Excelsioru. Također je iskoristio priliku da se uključi u sport svoje kćerke, trenirajući u Plymouth Premier Soccer League od 1998. do 2006. godine.

Gary je i sam nastavio da se ističe u sportu. Uz sponzorstvo Gear Westa, Gary je počeo da vozi bicikl i osvojio je biciklističku trku Lake Rebecca Mountain Bike Race 1997. godine. Počeo je da se bavi skijaškim trčanjem, a sponzorisao ga je Hoiggards. Nekoliko puta se takmičio u američkom Birkebeineru. Gary je također postigao veliki uspjeh u reketbolu, osvojivši drugo mjesto na državnom reketbol turniru u Minnesoti 1988. godine i prvo mjesto na državnom prvenstvu u parovima 1986. i 1987. godine. Kao da to nije bilo dovoljno, Gary je trčao i u preteči Twin Cities maratona 1978. godine.

Dajući savjet današnjim studentima, Gary kaže: „Ako imate postavljene ciljeve i plan kako ih ostvariti, to možete koristiti na mnogo različitih načina.“