Dobitnici nagrada

Intervjuisanje Harolda Melbija je prilično lako, posebno kada tema uključuje jedno od njegovih omiljenih mesta od svih: školu Groveland.

Na pitanje da govori o svom vremenu kao učitelj i direktor u Grovelandu, Melby može govoriti entuzijastično i gotovo non-stop.

Počinje opisivanjem kako je stigao u školu K-8 Groveland svjež iz služenja na Okinavi u Pomorskom zračnom korpusu na kraju Drugog svjetskog rata.

"Kada sam se odvezao u Groveland, to područje su uglavnom bile farme", prisjeća se i dodaje da je stoka ispašla na polju uz školu.

Melby nastavlja napominjući da je u jednom trenutku svoje učiteljske karijere odlučio napustiti profesionalca i umjesto toga prodati osiguranje. To nije dugo trajalo.

"Sve što sam uradio bilo je da shvatim koliko želim da se vratim u učionicu, a po mogućnosti u Grovelandu." Vratio se u Groveland – nakon što je spojen u školski okrug Minnetonka – i postao direktor 1953. godine.

Tokom godina vidio je rušenje stare školske zgrade Groveland, izgradnju novog objekta i brz rast učenika. "Bio je to uzbudljiv period," reče on. "Bilo je mnogo godina kada bih ja, kao i direktor osnovnog obrazovanja i drugi direktori u okrugu, zimi izašli na državne koledže da regrutujemo nove nastavnike. Osjetili smo da ćemo dobiti kremu usjeva tako što ćemo ranije izaći.

Pored toga, škole u Minetonki su bile, i uvek su bile, smatrane jednim od najboljih mesta za podučavanje. Nastavlja govoreći kako fina grupa učenika, roditelja i nastavnika čini školu, koja je oduvijek bila žarište Groveland zajednice.

Kao direktor, Melbi kaže da je njegova filozofija bila da podrži nastavnike na bilo koji način na koji može, dajući im alate, resurse i podršku da budu što efikasniji.

U knjizi o istoriji škole pod nazivom "Slavimo Groveland, 150 godina učenja," brojni nastavnici su primetili koliko je dobar direktor i osoba sa kojom Melbi treba da radi i za. "Gospodin Harold Melbi, direktor, imao je poštovanje roditelja, učenika, nastavnika i osoblja," napisala je Gloria Soderholm Frederickson, učiteljica u Grovelandu od 1956. do 1984. godine.

Melby zaključuje svoju priču rekavši kako su on i njegova supruga Bee, bili dirnuti kada ih je, na njegovoj umirovljeničkoj zabavi, školska zajednica iznenadila kartama za Norvešku. "To je bilo šokantno, ali i pokazalo koliko je svima tamo stalo do njihove škole", kaže on.