Dobitnici nagrade

Intervjuiranje Harolda Melbyja je prilično jednostavno, pogotovo kada se radi o jednom od njegovih omiljenih mjesta: školi Groveland.

Kada su ga pitali da govori o svom vremenu kao učitelj i direktor u Grovelandu, Melby može govoriti entuzijastično i gotovo bez prestanka.

Počinje opisivanjem kako je stigao u školu K-8 Groveland svjež nakon služenja na Okinawi u Mornaričkom zračnom korpusu na kraju Drugog svjetskog rata.

"Kada sam se odvezao u Groveland, područje su uglavnom bile farme", prisjeća se, dodajući da je stoka pasla na polju pored škole.

Melby nastavlja napominjući da je u jednom trenutku na početku svoje nastavničke karijere odlučio napustiti profesionalno i umjesto toga prodati osiguranje. To nije dugo trajalo.

"Sve što je učinilo bilo je da sam shvatila koliko želim da se vratim u učionicu, a po mogućnosti u Groveland." Vratio se u Groveland - nakon što je spojen sa školskim okrugom Minnetonka - i postao direktor 1953. godine.

Tokom godina, vidio je rušenje stare školske zgrade u Grovelandu, izgradnju novog objekta i brzi rast učenika. "Bilo je to uzbudljivo vrijeme", kaže on. "Bilo je mnogo godina kada sam ja, kao i direktor osnovnog obrazovanja i drugi direktori u okrugu, zimi odlazili na državne fakultete kako bismo regrutovali nove učitelje. Osjećali smo da smo dobili kremu usjeva tako što smo izašli ranije.

"Osim toga, škole u Minnetonki bile su, i uvijek su bile, smatrane jednim od najboljih mjesta za podučavanje." On nastavlja govoreći kako dobra grupa učenika, roditelja i nastavnika čini školu, koja je uvijek bila žarišna tačka zajednice Grovelanda.

Kao direktor, Melby kaže da je njegova filozofija bila da podrži nastavnike na bilo koji način, dajući im alate, resurse i podršku da budu što efikasniji.

U knjizi o historiji škole pod naslovom "Proslavite Groveland, 150 godina učenja", brojni učitelji su primijetili kako je Melby bio dobar direktor i osoba za koju je Melby radio i za koju je radio. "Gospodin Harold Melby, direktor, imao je poštovanje roditelja, učenika, nastavnika i osoblja", napisala je Gloria Soderholm Frederickson, učiteljica u Grovelandu od 1956. do 1984. godine.

Melby završava svoju priču rekavši kako su on i njegova supruga Bee bili dirnuti kada ih je, na zabavi povodom odlaska u penziju, školska zajednica iznenadila kartama za Norvešku. "To je bio šok, ali je također pokazao koliko je svima tamo stalo do svoje škole", kaže on.