
Michael Busseyjeva 55-godišnja historija u YMCA-i započela je u dobi od 15 godina kada je radio kao pomoćni savjetnik u kampu Christmas Tree, dnevnom kampu u Minneapolisu. "Tada sam prvi put shvatio da mogu biti plaćen za nešto što volim", kaže Mike, koji je tog ljeta zaradio 30 dolara.
Mike je završio srednju školu Minnetonka 1965. godine, a kasnije je 1969. godine završio Gustavus Adolphus College sa diplomom iz poslovne administracije. "Bilo je mnogo poslova u poslovnom svijetu", kaže Mike, "ali ja sam bio potpuno posvećen misiji YMCA-e." Uz ohrabrenje direktora kampa, Mike je slijedio svoju strast i započeo karijeru kao direktor programa u YMCA-i Velikog St. Paula.
Nakon što je četiri godine radio sa YMCA St. Paul, Mike i njegova supruga Marcia prihvatili su pozicije radnika u YMCA u Nazaretu, u Izraelu. Mike je bio direktor omladinskog sporta, što je, između ostalog, uključivalo treniranje jedinog arapskog tima u jevrejskoj košarkaškoj ligi.
Busseyjevi su se vratili u Minnesotu i u YMCA 1977. godine, gdje je Mike postao direktor u YMCA Camp St. Croix. "To je bio posao iz mojih snova", prisjeća se Mike. Godine 1983. postao je potpredsjednik za operacije i finansijski razvoj u YMCA of Greater St. Paul.
Godine 1990., YMCA ga je odabrao da se vrati na Bliski istok, ovaj put da vodi Međunarodni YMCA u Jerusalemu. Mikeov povratak u Jerusalem poklopio se s početkom Zaljevskog rata. Ostao je u Jerusalemu, ali je njegovu suprugu i djecu evakuirao State Department. Otprilike u to vrijeme kontaktirala ga je srednja škola Minnetonka i rekla mu da je u mislima i molitvama svih kod kuće. "Uvijek ću biti zahvalan na toj poruci u vrlo izazovnom trenutku", prisjeća se Mike. Pod Mikeovim vodstvom, Međunarodni YMCA u Jerusalemu nominiran je za Nobelovu nagradu za mir 1993. godine.
Mike se vratio u SAD 1998. godine kako bi radio kao nacionalni konsultant za YMCA, radeći sa 375 YMCA u 14 država Srednjeg zapada. 2009. godine, Mike se penzionisao iz YMCA i postao viši konsultant u Donor By Design, konsultantskoj firmi koja pomaže neprofitnim organizacijama da ostvare svoje misije.
Mike je zahvalan na podršci koju je primio, kao i na cjeloživotnom odnosu koji je imao sa školama u Minnetonki. "Zadivljen sam kada se sjetim koliko puta tokom svog života mi se srednja škola Minnetonka obratila kako bi izrazila podršku", kaže Mike, koji je i danas ponosni Skipper.