Život ima svoje izazove. Postoje prepreke s kojima se svi suočavaju i za Skippers Hall of Fame uvrštenog Williama Leera, ove prepreke su doslovne, kao i figurativne.
William je trčao atletiku u srednjoj školi Minnetonka i nastavio se takmičiti na koledžu. Nakon što je diplomirao na koledžu Pomona u Kaliforniji, preselio se u Eugene, Oregon, (također poznat kao Track Town U.S.A.), i odmah počeo trenirati za Olimpijske igre 2008. godine. Iako mu je nedostajalo mjesto u američkom timu za manje od jedne sekunde, rekao je da je četvrto mjesto vrhunac karijere. "Dao sam sebi godinu dana da odlučim mogu li uspjeti kao profesionalni trkač. Moj nastup na olimpijskim igrama rekao mi je da sam definitivno dovoljno dobar", objasnio je William.
Još jedan vrhunac bila je pobjeda na Wanamaker Mileu 2014. godine. "Natjecanje je bilo svjetske klase i ova utrka je dokazala da ne samo da se mogu družiti s najboljima, već mogu pobijediti i najbolje", rekao je William. Njegova najveća konkurencija u utrci uključivala su dva osvajača srebrnih olimpijskih medalja i nekoliko nacionalnih i svjetskih prvaka. "Ovo je bila moja prva velika profesionalna pobjeda", dodao je. (Pogledajte utrku ovdje)
Minnetonka je pripremila Williama za uspjeh i na stazi i izvan nje.
"Moji treneri, Jeff i Chris, stvarno su mi usadili ljubav prema sportu - nije se radilo samo o rezultatima. Stvarno sam se ugledao na njih", rekao je William, koji je dodao da su mu njegovi izazovni AP časovi u MHS-u pomogli da razvije mentalnu disciplinu neophodnu za uspjeh kao profesionalni sportaš.
Osim podrške svojih trenera, William je zaslužan za svoju obitelj kao ključnu za njegov uspjeh: "Moji roditelji su bili tamo u dobru i zlu. Tako sam zahvalan na njihovoj podršci. A moja baka je najkonkurentnija osoba koju poznajem. Njena energija je sjajna", rekao je.
Za sadašnje studente koji razmišljaju o karijeri profesionalnog sportaša, William je savjetovao da slijede svoju strast. "Radite naporno i budite disciplinirani 24/7. Isplatiće se. Ali što je najvažnije", dodao je, "živite život u potpunosti."
Kada je govorio o uvrštenju u Kuću slavnih kapetana, William je rekao: "Bila je to apsolutna čast. Biti priznat za svoj trud je stvarno sjajno." Osjeća se ponovo povezanim sa svojim ponosom na Tonku i nada se da njegova postignuća mogu inspirisati trenutne atletske trkače u MHS-u.
Dvanaest godina nakon što je završio srednju školu, William još uvijek trči i postaje sve brži svake godine. Fizički i psihički se priprema za Olimpijske igre 2016. u Rio de Janeiru, Brazil. "Radim na tome da osiguram da moje tijelo i um budu oštri koliko mogu biti", primijetio je William.