Jelena Zbiljić '20 je ušla u historiju sa Minnesota Aurora. Tim je novi predprofesionalni ženski nogometni tim Minnesote i već je prikupio ogromne pohvale i pažnju u prvih nekoliko aktivnih mjeseci. Sve do posljednje prvenstvene utakmice, Aurora je napredovala kroz svoju inauguracijsku sezonu bez poraza, konstantno rušeći rekorde stadiona sa odazivom od preko šest hiljada. Dok je tek počinjala u predprofesionalnom polju, Zbiljić poznaje i voli nogomet gotovo cijeli svoj život. 

"Iskreno, moje putovanje s nogometom počelo je kada sam imala tri godine", rekla je. "Nogomet je u mojoj obitelji već jako, jako dugo vremena. Skoro svi u mojoj porodici su je igrali. Moj djed je osnovao klub u Brooklyn Centeru, Minnesota, kada je prvi put došao u SAD iz Srbije, tako da sam jednostavno odrastao voleći ga."

Zbiljić je igrao u nogometnom timu Minnetonke sve četiri godine srednje škole, dok je također učestvovao u brojnim drugim nogometnim programima. Igrala je za lokalni klub Tonka United do svoje druge godine, a kasnije je ušla u Minnesota Thunder Academy vrlo selektivni tim Elite Clubs National League (ECNL). Potonji je ponudio konkurentnije okruženje i veći stepen izloženosti, pomažući joj da unaprijedi svoje ambicije profesionalnog igranja. 

"Ono što me inspiriralo da se bavim nogometom u profesionalnijem smislu definitivno je moja porodica - moj djed je osnovao klub, svi u mojoj porodici su igrali, i jednostavno je imao tako veliki sistem podrške", rekla je. 

Igranje s Aurorom svakako je djelovalo kao veliki korak naprijed u Zbiljićevom profesionalnom putu. Međutim, uprkos sveukupno impresivnoj sezoni, nije uvijek bilo glatko jedrenje za tim. 

"Rekao bih da je jedna od naših prvih prepreka bila u našoj prvoj utakmici. Izjednačili smo na domaćem otvaranju protiv Green Baya. Niko zapravo nije znao šta da očekuje jer smo svi bili potpuno novi u timu i nismo se zapravo poznavali", rekao je Zbiljić. "Međutim, nešto korisno je otići u Green Bay na našem posljednjem gostovanju i pobijediti u obje utakmice. Bilo je stvarno cool vidjeti kako smo započeli sezonu u usporedbi s time kako smo završili protiv iste momčadi." 

Smatrala je da je najbolji dio sezone napredovanje do naslova prvaka i igranje bez poraza do posljednje utakmice. Igrači Aurore, koji su u početku bili potpuni stranci jedni drugima, razvili su snažnu vezu tokom sezone. Njihova povezanost je nešto što Zbiljić neizmjerno cijeni, uz trajnu podršku zajednice. 

Odnosi koje je stvorila sa svojim trenerima i suigračima u srednjoj školi bili su posebni na sličan način. Od igrača uz koje je odrasla do trenera Jeffa Hopkinsa - koji još uvijek posjećuje njene sveučilišne i predprofesionalne utakmice - Zbiljić duboko cijeni ljude koje je upoznala u MHS-u.

"Mislim da mi je vrijeme provedeno u srednjoškolskoj momčadi stvarno pomoglo da odrastem - ne samo kao igrač, već i kao osoba. Počeo sam kada sam imao 13 godina, igrajući od prve godine pa sve do završne godine. Osvojili smo državno prvenstvo u mojoj juniorskoj godini, i samo iskustvo toga bilo je nadrealno i nešto što nikada neću zaboraviti", rekla je. 

Zbiljićeve najdraže uspomene iz vremena u srednjoj školi protezale su se izvan nogometa. "Bio sam uključen u košarku dok sam odrastao i igrao sam prvu godinu u timu 9. razreda." Zbiljić je uživala u igranju košarke i voljela bi da je mogla nastaviti i u tom sportu. 

Dodala je da su joj dva omiljena predmeta bili nauka i engleski. "Volio sam svoje učiteljice gospođu Sommers i gospođu Lewis. Oboje su učinili tečajeve tako zabavnim i ugodnim. Posebno mi se sviđala nauka - i to mi je zapravo pomoglo da shvatim da želim studirati kineziologiju na koledžu", rekla je.

Sada juniorka koja pohađa Univerzitet Illinois u Chicagu, Zbiljić se nada da će nastaviti igrati predprofesionalno i nastaviti studij kineziologije. Nakon što izađe iz koledža, ona također ima za cilj napredovati u polju profesionalnog nogometa. Ponudila je nekoliko savjeta za trenutne studente MHS-a koji bi mogli biti ambiciozni profesionalni sportaši sa sličnim ciljevima i ambicijama. 

"Jedan savjet koji bih zaista rekla svakom učeniku da slijedi je da nikada ne prestane juriti za svojim snovima", rekla je, "čak i ako vam ljudi govore stvari poput: 'Nisi dovoljno dobar' ili 'To nije realno'. Kao sportaš, lako je odustati i prestati pokušavati kada ste suočeni s preprekama ili nedaćama. Ali samo bih rekao da nikada ne prestanete vjerovati u sebe, jer su mogućnosti beskrajne."